rektifikacija (kasnolat. rectificatio: ispravljanje).
1. U kemiji i kemijskoj tehnologiji, uklanjanje hlapljivijih sastojaka iz kapljevine mnogo puta ponovljenom frakcijskom destilacijom i kondenzacijom, ili adsorpcijom i desorpcijom. – Rektifikacija ponovljenom destilacijom i kondenzacijom temelji se na činjenici da je para koja destilacijom izlazi iz mješavine dviju hlapljivih kapljevina bogatija lakše hlapljivim sastojkom nego kapljevina iz koje je nastala, i da se djelomičnom kondenzacijom ta para može dalje obogaćivati lakše hlapljivim sastojkom, jer je kondenzat koji pritom nastaje bogatiji teže hlapljivim sastojkom nego para iz koje se on kondenzira. Kolona za rektifikaciju destilacijom i kondenzacijom uređaj je u obliku valjkasta stupa, u kojem je para, strujeći od dna prema vrhu, u stalnom dodiru s hladnijom kapljevinom (pretok ili refluks) koja se spušta s vrha prema dnu. Para na tom putu sve više prima hlapljiviji sastojak koji se iz kapljevine isparava, a kondenzacijom sve više predaje kapljevini manje hlapljiv sastojak, tako da se, ako je kolona dovoljno visoka, s njezina vrha može odvoditi para čistoga hlapljivijeg sastojka. Ta se para kondenzira; dio toga kondenzata proizvod je rektifikacije, a drugi se dio vraća na vrh kolone kao pretok. Kako se prijenos tvari između pare i kapljevine ostvaruje difuzijom, rektifikacija je difuzijska jedinična operacija, za razliku od drugih tipova destilacije, koji se temelje samo na isparavanju. Ovisno o tipu kontaktnih tijela koja se primjenjuju u koloni, rektifikacija može biti stupnjevita (kolona s pliticama) ili kontinuirana (kolona s punilima). – Analogno se i rektifikacija adsorpcijom i desorpcijom provodi na temelju toga što se iz smjese dviju para jedna više adsorbira na poroznom čvrstom tijelu od druge, a druga s njega više desorbira od prve, i što ravnoteža pri adsorpciji ovisi, kao i ravnoteža pri destilaciji, o temperaturi.
2. U matematici, izračunavanje duljine neke krivulje, odnosno njezina luka. Pritom se duljina krivulje definira kao granica kojoj teži niz duljina slomljenih crta upisanih u krivulju (tj. vrhovi im leže na krivulji) kada duljine najvećih stranica tih crta teže nuli (ako taj limes postoji). Ako je krivulja zadana analitički u pravokutnom Kartezijevu koordinatnom sustavu jednadžbom y = f(x), i ako je funkcija f diferencijabilna (→ diferencijalni račun), duljina njezina luka s nad intervalom (x1, x2) određena je jednadžbom
,
npr. rektifikacijom kružnice polumjera r nalazi se da je njezina duljina (opseg) 2πr. Rektifikacija kružnice naziva se i konstrukcija dužine jednake njezinu opsegu. Pokazuje se da zbog transcendentnosti broja π ta konstrukcija nije moguća samo s pomoću ravnala i šestara.
